Tako Mi onih koji čupaju grubo,

i onih koji vade blago,

i onih koji plove brzo,

pa naređenja izvršavaju žurno

i sređuju ono što nije sređeno…

na Dan kada se Zemlja potresom zatrese,

za kojim će slijediti sljedeći –

srca toga dana biće uznemirena,

a pogledi njihovi oboreni.

Ovi pitaju: "Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada?

Zar kad truhle kosti postanemo?",

i još kažu: "E tada bismo mi bili izgubljeni!"

A biće to samo povik jedan,

i evo njih – na Zemlji.

Da li je do tebe doprla vijest o Musau,

kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo,

"Idi faraonu, on se osilio,

i reci: 'Da li bi ti da se očistiš,

da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš?'"

I onda mu je najveće čudo pokazao,

ali je on porekao i nije poslušao,

već se okrenuo i potrudio

i sabrao i povikao:

"Ja sam gospodar vaš najveći!" – on je rekao,

i Allah ga je i za ove i za one prijašnje riječi kaznio.

To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao.

A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao,

svod njegov visoko digao i usavršio,

noći njegove mračnim, a dane svijetlim učinio.

Poslije toga je Zemlju poravnao,

iz nje je vodu i pašnjake izveo,

i planine nepomičnim učinio –

na uživanje vama i stoci vašoj.

A kada dođe nevolja najveća,

Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio

i kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,

onda će onome koji je obijestan bio

i život na ovome svijetu više volio

Džehennem prebivalište postati sigurno.

A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao

Džennet će boravište biti sigurno.

Pitaju te o Smaku svijeta: "Kada će se dogoditi?"

Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš,

o njemu samo Gospodar tvoj zna.

Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao,

a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jednu večer ili jedno jutro njezino ostali.