Kada se Događaj dogodi –

događanje njegovo niko neće poricati –

neke će poniziti, a neke uzvisiti;

kad se Zemlja jako potrese

i brda se u komadiće zdrobe,

i postanu prašina razasuta,

vas će tri vrste biti:

oni sretni – ko su sretni?!

i oni nesretni – ko su nesretni?!

i oni prvi – uvijek prvi!

Oni će Allahu bliski biti

u džennetskim baščama naslada –

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a malo od kasnijih –

na divanima izvezenim,

jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;

služiće ih vječno mladi mladići,

sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg –

od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg neće pamet izgubiti –

i voćem koje će sami birati,

i mesom ptičijim kakvo budu željeli.

U njima će biti i hurije očiju krupnih,

slične biseru u školjkama skrivenom –

kao nagrada za ono što su činili.

U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni,

nego samo riječi: "Mir, mir!"

A onî sretni – ko su sretni?!

Biće među lotosovim drvećem bez bodlji,

i među bananama plodovima nanizanim

i u hladovini prostranoj,

pored vode tekuće

i usred voća svakovrsnog

kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti,

i na posteljama uzdignutim.

Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti

i djevicama ih učiniti

milim muževima njihovim, i godina istih

za one sretne;

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a mnogo i od kasnijih.

A onî nesretni – ko su nesretni?!

Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj

i u sjeni dima čađavog,

u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.

Oni su prije toga raskošnim životom živjeli

i uporno teške grijehe činili

i govorili: "Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni,

zar i drevni naši preci?"

Reci: "I drevni i kasniji,

u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni,

i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,

sigurno, s drveta Zekkum jesti,

i njime ćete trbuhe puniti,

pa zatim na to ključalu vodu piti,

poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti";

to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!

Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete?

Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete

vi oblik dajete ili Mi to činimo?

Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti

da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo.

Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?

Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete?

Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?

Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali:

"Mi smo, doista, oštećeni,

čak smo svega lišeni!"

Kažite vi Meni: vodu koju pijete –

da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?

Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni?

Kažite vi Meni: vatru koju palite –

da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo?

Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače;

zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!

I kunem se časom kad se zvijezde gube –

a to je, da znate, zakletva velika,

on je, zaista, Kur'an plemeniti

u Knjizi brižljivo čuvanoj –

dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti,

on je Objava od Gospodara svjetova.

Pa, kako ovaj govor omalovažavate

i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?

A zašto vi kad duša do guše dopre,

i kad vi budete tada gledali,

a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite,

zašto je onda kad niste u tuđoj vlasti

ne povratite, ako istinu govorite?

I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski –

udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu!

A ako bude jedan od onih koji su sretni –

pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni!

A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali,

pa, ključalom vodom biće ugošćen

i u ognju prženjem.

Sama je istina, zbilja, sve ovo –

zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!