Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! –

a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!"

Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.

I dolaze im vijesti koje ih trebaju odvratiti –

mudrost savršena, ali opomene ne koriste,

zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno

oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,

i, netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!"

Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" – i Nuh je onemogućen bio.

I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!"

I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,

i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo,

a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj

koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga koji je odbačen bio.

I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Ad nije vjerovao – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao

i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana,

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Semud u opomene nije vjerovao.

"Zar da slijedimo jednog od nas!" – govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.

Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!"

"Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!

Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.

I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!"

Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je –

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje:

Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor.

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?

I Lutov narod u opomene nije vjerovao.

Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,

iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju.

A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali.

Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih im oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"

A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati.

"Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!"

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!

I faraonovim ljudima su opomene došle,

ali oni porekoše sva značenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni.

Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?

Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!"

Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!

Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.

Grješnici će, sigurno, stradati i u ognju biti

na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru džehennemsku!"

Mi sve s mjerom stvaramo,

i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka.

A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!

I sve što su uradili u listovima je,

i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno.

Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka

na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.