Hā Mīm.

Tako Mi Knjige jasne,

Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo –

u kojoj se svaki mudri posao riješi

po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna –

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,

drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih!

Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,

zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim

koji će ljude prekriti. "Ovo je neizdržljiva patnja!

Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!"

A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik

od koga oni glave okreću i govore: "Poučeni – umno poremećeni!"

Mi ćemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ćete se, sigurno, u mnogobožačku vjeru vratiti;

ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.

Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik:

"Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,

i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete,

a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!"

I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernički!" –

"Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći

i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti."

I koliko ostaviše bašča i izvora,

i njiva zasijanih i dvorova divnih,

i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,

a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili

od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –

i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,

i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali.

A ovi, doista, govore:

"Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!"

Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.

Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.

Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.

Dan sudnji će svima njima rok određeni biti,

Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći,

moći će samo oni kojima se Allah smiluje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv.

Drvo Zekkum

biće hrana grješniku,

u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,

kao što voda kada ključa vri.

"Ščepajte ga i usred ognja odvucite,

a zatim mu, za kaznu, na glavu ključalu vodu izljevajte!"

"Okušaj, ta ti si, uistinu, 'moćni' i 'poštovani',

ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!"

A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti,

usred bašča i izvora,

u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima.

Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.

U njima će moći sigurno koju hoće vrstu voća tražiti;

u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati,

blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!

A Kur'an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili,

zato čekaj, i oni će čekati!