Kāf Hā Jā Ajīn Sād.

Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina

da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."

"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."

"Gospodaru moj" – reče on – "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?"

"Eto tako!" – reče. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.'"

"Gospodaru moj" – reče – "daj mi neki znak!" – "Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."

I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite Ga ujutro i navečer!"

"O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!" – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio

i nježnost i čednost, i čestit je bio

i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

"Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" – uzviknu ona.

"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!"

"Kako ću imati dječaka" – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"

"To je tako!" – reče on. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.

I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.

Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,

pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'"

I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno!

Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."

A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše.

"Ja sam Allahov rob" – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti

i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.

Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" – i ono bude.

Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.

I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!

I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.

Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.

Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?

O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;

o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;

o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" –

otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"

"Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome."

I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo

i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.

I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,

i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali.

A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći;

ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući,

u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli – a obećanje Njegovo će se doista ispuniti –

u njima prazne besjede neće slušati, već samo: "Mir!" i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.

Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.

"Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budućnost našu i prošlost našu i ono što je između toga" – govoriće. Gospodar tvoj ne zaboravlja.

On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko?

Čovjek kaže: "Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?"

A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?

I tako mi Gospodara tvoga, Mi ćemo i njih i šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,

a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,

jer Mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.

I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!

Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.

Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?"

A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug život dâ!" – Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje –

i Allah će pomoći onima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.

Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: "Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!"

Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?

Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,

a ono što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat će Nam se vratiti.

Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.

A ne valja tako! Božanstva ta će poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici.

Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?

Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!

Onoga Dana kada čestitē kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,

a kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo,

niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.

Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" –

Vi, doista, nešto odvratno govorite!

Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe

što Milostivom pripisuju dijete.

Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –

ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!

On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio,

i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.

One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.

Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.

A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?