Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog!

Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!

A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,

nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud!

Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!"

Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika,

oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.

Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!"

Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste,

i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.

I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,

i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći,

a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.

Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,

i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!"

svi meleki su se, zajedno, poklonili,

osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.

"O, Iblise" – reče On – "zašto se ti ne htjede pokloniti?"

"Nije moje" – reče – "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."

"Onda izlazi iz Dženneta" – reče On – "nek si proklet

i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"

"Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!"

"Daje ti se rok" – reče On –

"do Dana već određenog."

"Gospodaru moj" – reče – "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

osim među njima Tvojih robova iskrenih."

"Ove ću se istine Ja držati" – reče On:

"Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."

Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvōrā biti.

"Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"

I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti,

tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv,

ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!

I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim –

kada su mu ušli i rekli: "Mir!" – on je rekao: "Mi smo se vas uplašili."

"Ne plaši se!" – rekoše – "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati."

"Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" – reče on – "čime me radujete?"

"Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" – rekoše oni – "zato nadu ne gubi!"

"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" – reče on

i upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici?"

"Mi smo poslani narodu nevjerničkom" – rekoše –

"samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,

osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti."

I kad izaslanici dođoše Lutu,

on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!"

"Ne!" – rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,

donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!"

I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

U to dođoše stanovnici grada, veseli.

"Ovo su gosti moji" – reče on – "pa me ne sramotite,

i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"

"A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" – povikaše oni.

"Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" – reče on.

A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.

I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,

i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili –

to su, zaista, pouke za one koji posmatraju –

on je pored puta, i sada postoji;

to je doista pouka za one koji vjeruju.

A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,

pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.

I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,

a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.

Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,

Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. –

Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti objavljujemo. –

Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi

i reci: "Ja samo javno opominjem" –

kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,

one koji Kur'an na dijelove dijele.

I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati

za ono što su radili!

Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,

Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju,

koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni!

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,

zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj,

i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!